TOYOTA MR2 prve generacije (1984-1989)
Mnogi su ovaj automobil zvali mali Ferrari.Malena Toyota (3950mm dužine,1666mm širine i 1234mm visine) je zahvaljujući koncepciji smještaja motora i zadnjeg pogona,odnosno idealnog rasporeda težine,nudila vrhunsku zabavu.
Toyota je ovo znanje direktno uzela od Lotusa,kojeg je baš u to vrijeme preuzela.Zbog malih dimenzija i zežine od 993 kg,za vrhunske performanse (0-100 km/h za 8 sekundi i maksimalna brzina od 200 km/h) bio je dovoljan 1,6 litarski 16v benzinac sa 124 KS.
Uz sportske mogućnosti,MR2 nudio je udobnost i prostranost za svakodnevno korištenje.Vremenom je stigla i Targa izvedba,bolje kočnice i oprema,te verzija sa kompresorom i 145 KS,koja nije prodavana u Europi.Toyota MR2 doživjela je još dvije generacije (1990-1999 i 2000-2007),ali je samo prva napravila pionirski poduhvat.
Genijalni automobil je svoju popularnost potvrdio i prodajnom brojkom od 165.000 primjeraka.To je najbolji rezultat ovako koncepiranog automobila u samo jednoj generaciji.
MERCEDES C111 (1970-1979)
Krajem 60-ih godina Mercedes Benz poželio je imati vrhunski sportski automobil koji bi naslijedio legendarni 300 SL. Uz pomoć po prvi put korištenog kompjutera,1969. godine nastao je prototip koji se odlikovao manirima istinskog sportskog auta; posjedovao je centralno smješteni Wankel motor sa 285 KS,aerodinamičnu karoseriju od stakloplastike i neizostavna vrata u stilu galebovih krila.
To je ipak bio u vod u predserijski C111/II iz 1970. godine.Rotacioni motor sa četiri komore i direktnim ubrizgavanjem goriva razvijao je čak 350 KS,što sa laganom njemačkom sportskom automobilu omogućavalo ubrzanje do 100 km/h za 4,6 sekundi i maksimalnu brzinu od 300 km/h. Bile su to vrhunske brojke za sedamdesete.
Do serijske proizvodnje nije došlo,jer je glavni zagovornik projekta dr. Rudolf Uhlenhaut penzionisan, a sa njime i ideje o ovome vrhunskom automobilu,nakon tek 12 proizvedenih primjeraka prve i druge serije.
TUCKER TORPEDO (1948)
Tucker Torpedo svojom je pojavom bio najatraktivniji i najmoderniji automobil svog doba.
Masivna aerodinamička karoserija posjedovala je beobični ''fastback coupe'' završetak,dok se na prednjem djelu,pored standardnih svjetala,isticalo i centralno svijetlo,koje se okretalo zajedno sa upravaljačem.
Unutrašnjost jetakođer bila maksimalno luksuzna,a od tehničkih specifičnosti isticao se nezavisni ovjes i četiri disk-kočnice,te sigurnosni pojasevi na svim sjedištima.
Jedina mana ovog automobila bio je smještaj motora iza zadnje osovine,po uzoru na VW Bubu. Masivni 5,5 litarski V6,inače predviđen za pokretanje helikoptera,sa 166 KS nudio je vrhunske mogućnosti,ubrzanje do 100 km/h za deset sekundi i maksimalnu brzinu od 200 km/h. Odlične performanse za 5,5 metara dug i dvije tone težakautomobil sa motorem straga.
Zbog svega navedenog.Tucker je izazvao bijes trojke iz Ddetroita,koja je opasno sabotirala
Mnogi su ovaj automobil zvali mali Ferrari.Malena Toyota (3950mm dužine,1666mm širine i 1234mm visine) je zahvaljujući koncepciji smještaja motora i zadnjeg pogona,odnosno idealnog rasporeda težine,nudila vrhunsku zabavu.
Toyota je ovo znanje direktno uzela od Lotusa,kojeg je baš u to vrijeme preuzela.Zbog malih dimenzija i zežine od 993 kg,za vrhunske performanse (0-100 km/h za 8 sekundi i maksimalna brzina od 200 km/h) bio je dovoljan 1,6 litarski 16v benzinac sa 124 KS.
Uz sportske mogućnosti,MR2 nudio je udobnost i prostranost za svakodnevno korištenje.Vremenom je stigla i Targa izvedba,bolje kočnice i oprema,te verzija sa kompresorom i 145 KS,koja nije prodavana u Europi.Toyota MR2 doživjela je još dvije generacije (1990-1999 i 2000-2007),ali je samo prva napravila pionirski poduhvat.
Genijalni automobil je svoju popularnost potvrdio i prodajnom brojkom od 165.000 primjeraka.To je najbolji rezultat ovako koncepiranog automobila u samo jednoj generaciji.
MERCEDES C111 (1970-1979)
Krajem 60-ih godina Mercedes Benz poželio je imati vrhunski sportski automobil koji bi naslijedio legendarni 300 SL. Uz pomoć po prvi put korištenog kompjutera,1969. godine nastao je prototip koji se odlikovao manirima istinskog sportskog auta; posjedovao je centralno smješteni Wankel motor sa 285 KS,aerodinamičnu karoseriju od stakloplastike i neizostavna vrata u stilu galebovih krila.
To je ipak bio u vod u predserijski C111/II iz 1970. godine.Rotacioni motor sa četiri komore i direktnim ubrizgavanjem goriva razvijao je čak 350 KS,što sa laganom njemačkom sportskom automobilu omogućavalo ubrzanje do 100 km/h za 4,6 sekundi i maksimalnu brzinu od 300 km/h. Bile su to vrhunske brojke za sedamdesete.
Do serijske proizvodnje nije došlo,jer je glavni zagovornik projekta dr. Rudolf Uhlenhaut penzionisan, a sa njime i ideje o ovome vrhunskom automobilu,nakon tek 12 proizvedenih primjeraka prve i druge serije.
TUCKER TORPEDO (1948)
Tucker Torpedo svojom je pojavom bio najatraktivniji i najmoderniji automobil svog doba.
Masivna aerodinamička karoserija posjedovala je beobični ''fastback coupe'' završetak,dok se na prednjem djelu,pored standardnih svjetala,isticalo i centralno svijetlo,koje se okretalo zajedno sa upravaljačem.
Unutrašnjost jetakođer bila maksimalno luksuzna,a od tehničkih specifičnosti isticao se nezavisni ovjes i četiri disk-kočnice,te sigurnosni pojasevi na svim sjedištima.
Jedina mana ovog automobila bio je smještaj motora iza zadnje osovine,po uzoru na VW Bubu. Masivni 5,5 litarski V6,inače predviđen za pokretanje helikoptera,sa 166 KS nudio je vrhunske mogućnosti,ubrzanje do 100 km/h za deset sekundi i maksimalnu brzinu od 200 km/h. Odlične performanse za 5,5 metara dug i dvije tone težakautomobil sa motorem straga.
Zbog svega navedenog.Tucker je izazvao bijes trojke iz Ddetroita,koja je opasno sabotirala
ovaj projekt putem konstantnih kontrola i tužbi za prevaru na koje je izgubljeno mnogo novca,pa je masovna proizvodnja otišla u zaborav.No,Tucker je uspio proizvesti 51 primjerak,pa je ovaj automobil danas prava rijetkost..